OPERACIJE POD LAŽNOM ZASTAVOM: Petnaest osnovnih elemenata ‘false flag’ operacija!

loading...

Veliki postotak od ukupno 353 masovne pucnjave u 2015. godini bile su operacije pod lažnom zastavom. U nekima je bilo pravih žrtava, u drugima nije, ali činjenica je da vlada stoji iza svih događaja. Operacije su unaprijed osmišljene i ne predstavljaju slučajne pucnjave.

Ovo su 15 glavnih elemenata operacija pod lažnom zastavom:

Prvo, održavanje vojne vježbe u isto vrijeme nedaleko od mjesta dešavanja. U vrijeme napada 11. septembra, u blizini se održavalo čak 46 vježbi. Vojne vježbe održavane su i za vrijeme napada na Sendi Huk, Bostonskog maratona, napada u Parizu 2015. godine i mnogih drugih događaja.

Drugo, još jedan znak da je pucnjava operacija pod lažnom zastavom jeste dokaz da je neko znao za događaj prije događaja. Ovakvi dokazi pronađeni su u svim većim napadima – od Perl Harbora 1941. godine do 11. septembra 2001. godine.

Treće, svjedoci daju protivrječne izjave.

Četvrto, mejnstrim mediji brzo imenuju i demonizuju krivca. Kako vlasti brzo otkriju krivca bez detaljnu istrage, a ne mogu spriječiti navodne „terorističke“ napade?

Peto, krivac nije vojno obučen, ali puca nevjerovatno brzo i precizno.

Šesto, krivac bude ubijen, ili se ubije sam. U svakoj operaciji pod lažnom zastavom od izuzetne je važnosti da krivac ne može progovoriti niti se braniti nakon događaja. Policija odmah ubije krivca jer je to izuzetno važno kako ne bi mogao svjedočiti.

Sedmo, krivac uglavnom ostavlja poruku iza sebe.

Osmo, dokaz bude uništen, i to svjesno i namjerno.

Deveto, ne postoji očigledni motiv za napad.

Deseto, nakon napada odmah se poziva na hitnu kontrolu oružja. Kontrola oružja očigledno predstavlja glavnu agendu iza napada pod lažnom zastavom jer je razoružanim stanovništvom mnogo lakše manipulisati.

Jedanaesto, odmah se pojavljuju lažne žrtve i lažni svjedoci. Iako u nekim operacijama pod lažnom zastavom ljudi zaista stradaju, postoje i događaji poput škole Sendi Huk gdje niko nije umro i gdje su iskorištena lažna tijela, lažna krv i lažne žrtve.

Dvanaesto, operacije pod lažnom zastavom dostižu granicu apsurdnosti u trenucima kada mediji navedu da je navodna „žrtva“ ubijena dva puta. Tako je navedeno da je Noa Pozner bio jedan od žrtava pucnjave u Sendi Huku, ali se kasnije otkrilo da je bio među stradalima u napadu talibana u Pakistanu.

Trinaesto, porodice navodnih „žrtava“ pripadaju eliti ili imaju glumačko iskustvo. Veoma je važno pronaći aktere koji će uspjeti dočarati operaciju pod lažnom zastavom kao da se ona zaista dogodila.

 Četrnaesto, čudno je da mnoge porodice navodnih „žrtava“ ne pokazuju emocije iako su u tragediji izgubili najbližeg člana porodice.

Petnaesto, indikativno je da porodice navodnih „žrtava“ dobivaju velike sume novca od vlade iako uopšte ne traže obeštećenje.

Piše: Mladen Marić

loading...

Komentari

Komentara

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *